Parlamentarna skupština, koja je poništena 1918., ponovo se sastala 12. siječnja 1920. i ratificirala Misak-ı Milli (Nacionalni ugovor) 28. siječnja. Dana 4. ožujka 1920. invazija Istanbula odobrena je na Londonskoj konferenciji. Dana 4. ožujka napadnuta je poštanska uprava. U noći 15. ožujka pokrenuta je akcija opće invazije. Ujutro je veliki broj vojnika upao u Istanbul i važni dijelovi grada su preuzeti pod kontrolu. U kasnim jutarnjim satima grad je bio potpuno okupiran. Popodne su engleski vojnici upali u zgradu Parlamentarne skupštine. A 11. travnja zatvorena je i Parlamentarna skupština. Na Maltu je prognano oko 150 političara. U tom su razdoblju u Istanbulu formirane neke tajne organizacije koje su počele agitirati za slobodu. Patrolno društvo, Mim grupa i Nacionalna obrambena organizacija bile su najutjecajnije tajne organizacije u Istanbulu u tom razdoblju. Organizirali su demonstracije i provodili aktivnosti poput primopredaje oružja, vojnika i streljiva te razmjenu tajnih podataka.

9. listopada 1920. turski vojnici ušli su u granice Izmira predvođeni vrhovnim nacionalnim vođom Mustafom Kemalom Atatürkom. Ovim događajem započeo je proces neovisnosti Istanbula. Sporazumom iz Mudanye potpisanim 11. listopada dogovoreno je da će invazijske snage postupno napustiti Trakiju. Velika narodna skupština Turske koja se sastala u Ankari proglasila je ukidanje Osmanske dinastije 1. studenoga 1922. Stoga, iako je Istanbul ostao pravni glavni grad do listopada 1923., više nije bio stvarni glavni grad. 16. studenoga sultan Vahdettin napustio je Istanbul.

Dana 4. studenog 1923. Istanbul je bio potpuno slobodan od osvajačkih snaga. Stoga je druga invazija Europljana na Istanbul nakon latinske invazije 1204. prekinuta.