Selo na moru: Kanlica
Kanlica je jedno od prvih mjesta koje vam padne na pamet kada pomislite na stari Istanbul.
Kanlica je jedno od prvih mjesta koje vam padne na pamet kada pomislite na stari Istanbul.
Sa svojom surovom uvalom, svojim primorskim dvorcima, svojim ulicama okruženim drvenim zgradama koje mirišu na lipe, i možda najvažnije, s poznatim "Kanlıca jogurtom", gotovo sinonimom za ime grada, ovo je malo primorsko mjesto koje je sačuvalo svoju jedinstveni identitet.
Od Anadolije do Rumelija, svakim danom postaje sve veća i veća, sadržavajući ona mjesta koja većinu nismo vidjeli niti čuli za njih. Ali koliko su ta daleka mjesta od Istanbula? Istanbul je Bospor. To je Povijesni poluotok. Ili nije? Zar se pravi Istanbul ne krije u najstariji okruzi, od kojih svaki ima dašak prošlosti i pun je života? Kanlıca je jedna od starih četvrti koja nam pokazuje pravi Istanbul. Iako to nije ista Kanlıca kakvog se sjećaju stariji, ipak je to kutak koji bi mogao izbjeći prijetnju “ujedinjenje” polako osvaja Istanbul. Njegove ulice još uvijek mirišu na stari grad s dućanom, piljarom, frizerskim salonom…
Kanlıca leži uz uvalu koja ima Çubuklu na sjeveru i Anadoluhisarı na jugu. Dio je Beykoza. Uvala Kanlıca, koja se nekada zvala Phiela, nalazi se južno od nje. Ovaj zaljev, na raskrižju Bülbül Deresi i mora, podsjeća na mjesečeve festivale organizirane u 19. stoljeću. Iako je Kanlıca svoj procvat imala u razdoblju uspona Osmanskog Carstva, život u ovoj regiji datira još iz davnih vremena. Područje se u to vrijeme zvalo “Glarus” što znači “galeb”. U bizantskom razdoblju bio je poznat pod imenom “Elasos” ili “Olasos”. O sadašnjem nazivu kruže razne glasine. Vrlo davno su se u ovom kraju izrađivale kağnıs (volovska kola). Tako je jedna od glasina da je Kanlıca izvedena iz "kanglıca" što je također izvedeno iz "kanglı", što znači "mali auto". Druga glasina tvrdi da se ružičasto mlijeko dobiveno od krava, koje su hranjene nekom vrstom crvene trave na rubovima Kanlıca, nazivalo “kanglı” i ta se riječ vremenom pretvorila u “Kanlıca”. Ono što je još zanimljivije je glasina da je boja poznatog Kanlıca jogurta nekada bila gotovo ružičasta.
Kanlıca se toliko poistovjećuje sa svojim jogurtom da građani Istanbula pomisle na Kanlıcu kada se spomene jogurt i na jogurt kada se spomene Kanlıca. Naselje Macurlar, smješteno na periferiji grada u kojem su bili nastanjeni proizvođači jogurta, tada se nazivalo “četvrtom proizvođača jogurta”. Priča se da je Hüseyin Reis Efendija, jedan od mještana, prvi uveo ovaj jogurt u susjedstvo. Ipak, onaj koji ga je proslavio bio je Ismail Hakkı Bey, vlasnik Ismail Ağa Kahvesija. Ono što je njegovu slavu pronijelo u druge gradove bio je šećer koji se stavljao na jogurt. No onda su ti proizvodni pogoni jedan po jedan zatvarani. Danas postoji samo jedno mjesto koje proizvodi Kanlıca jogurt na tradicionalan način: Kanlıca Doğa Yoğurdu. Ovo je nasljeđe Sabri Beya, koji je odigrao važnu ulogu u poboljšanju Kanlıca jogurta. Vlasnici su se nekoliko puta mijenjali nakon smrti Sabri Beya, ali tradicija je ostala i danas. U trgovini nasuprot pristaništa obavlja se dnevna proizvodnja i prodaja.